Sreda, Mart 31, 2010
oluja
jedrenjak je potonuo
kada se nasao ispred luke
dani su leteli kao suvo lisce
koje vetar u jesen nosi...
hod po vatri,
a ni plamen se nije mogao osetiti
stranac u ogledalu
ne zna da letuje u decembru,
gleda, dise, misli,
a ne oseca da je ziv...
Biće mnogo oluja u tvom i našim životima, ali jedrenjake ćemo izvesti, neće potonuti...većina.
mnogo hiljada godina pre
jedan je čovek pretrčao
četrdeset kilometara
samo da bi rekao radosnu vest
ne brinući se da bi
mogao pasti mrtav
u samoj luci...
poluuspavanka, bas tako..
sanjarenja, ne plasim se oluje..plasi me ravnodusnost..
...sretaćeš je mnogo puta...i u drugima i u sebi...deo je života
teško je ponekad izabrati način da iskažeš uskovitlanost duše.
ti si to odlično uspela.
Prijatno!
suky, kada se radost nosi bez straha se trci ka cilju...
sanjarenja,istina...nazalost, ovih dana je prisutna...
domacice, hvala..
veliki pozdrav!
Pred lukom unisten biti, to je najgore.
Pozdrav!
Divna ti je pesma :) Inspirisala si me!
Ljuto je ove noći more,
talasi mračni pučinom lete
pljuskaju obalom, kunu i prete
da više nikad neće biti zore.
Nebom caruje beskrajna tama
bez zvezdanog sjaja i mesečine.
Ali od svaga je toga jača
oluja koja besni u nama
Izvjesno je da svi jedrenjaci koji isplove ne stignu u luku, ali niti jedan na put nije pošao bez nade.
Lijepo napisano.
pozdrav
suky, sada imam samo veru da ce se osecaji vratiti :)
behappy, u nadi da ce se do neke nove luke nekim novim jedrenjakom stici :))
Pozdrav!
mesecina, divno si to napisala draga, valjalo bi da se ovi stihovi nadju na tvom blogu :))
grlim!!
mandrak72, mudro zboris! :)
Veliki pozdrav!



