Četvrtak, April 15, 2010
Borba
Obicno vece,
pogled umoran,
ruke prazne..
Slusas samo svoje korake,
postajes svoja senka...
Sve staze su poznate,
utabane
i svaka u prazninu vodi...
Jutro te zatice umornu
zelis samo da nestanes...
Idi svojom stazom.Pozdrav
Svaki naš korak u prazninu vodi ako se udaljavamo od snova i osećanja...
:*
Kakvo je to neraspoloženje?? Pa zar se nismo dogovorili da se danas osmehujemo (zbog mazenjegove, ali nema veze, nije ni bitan razlog, bitno je osmehivanje!)?
suky, ;)
jovane, nekad je tesko pronaci svoju stazu.
Pozdrav!
pricalice, pozdrav veliki za tebe!!
mesecina, izgleda da sam se udaljila malo...bice da si u pravu! Grlim!!!
sanjarenja, malo sam zalutala...ali vracam se lagano...sa OSMEHOM!
..nisam sigurna...kod mene ima tona osmeha, ali tebe nema...



