Nedelja, Decembar 19, 2010
Nešto staro...
I ova tišina u tebi budi nervozu
a mene beskrajno zabavlja.
Želiš da zapališ nebo i stvoriš oluju,
želim plamen što nikada se ne gasi
i ne postoji raskrsnica
na kojoj bi se naše želje mogle sresti.
Dodir bi mogao biti
tvoj pokušaj da me u voštanu lutku pretvoriš
moj pokušaj da tvoje srce odledim.
A da se samo gledamo i ćutimo?
Ionako se uz dodir i reči nećemo razumeti..
Dve oprečne težnje, bljesak i trajanje, mogu se samo u jednom trenu susresti, i odmah se zatim razići...
I srescemo se jednom slucajno
na raskrscu zelja i snova
i necemo se prepoznati.
Veliki pozdrav i osmeh za tebe, draga, divni stihovi!
sanjarenja, bas tako...nazalost..
Miro, hvala puno! Poljubac za tebe!
mesecina, ja nekako bas volim tisinu! :)
Grlim te draga!
Talas, znam :))))
Pozdrav!



